Dvorac porodice Špicer u Beočinu
Na samom izlasku iz Novosadskog prigradskog naselja Beočin na putu ka istoimenom fruškogorskom manastiru, već posle nekih 400m sa desne strane puta, iza dugačke i oronule betonske ograde, ukazaće vam se neočekivan prizor - ogroman napušteni dvorac! Već na prvi pogled će vam biti jasno da je u pitanju nesvakidašnja građevina, monumentalni objekat koji odiše i pleni svojom lepotom i duhom nekih starih vremena.
Na žalost, dvorac je danas, pa malo je reći devastiran. Uticaj vremena i neverovatna nebriga i odsustvo interesovanja nadležnih institucija za ovaj građevinski dragulj je uzrokovalo gotovo potpuno uništenje ovog velelepnog zdanja.Izgradnja dvorca
Dvorac je 1898. godine podigao Ede Špicer, bogati nemački veleposednik jevrejskog porekla iz Beočina, inače tadašnji suvlasnik Beočinske cementare. Dvorac je projektovao čuveni Austrougarski arhitekta Imre Štajndl, poznat po izgradnji fantastične zgrade Mađarskog parlamenta u Budimpešti. U izgradnji dvorca je primenjeno više arhitektonskih stilova, romanika, gotika, renesansa i barok. I danas su primetni brojni ornamenti na fasadi, dok je unutrašnjost ispunjena u mađarskom kitnjastom stilu secesije.
Dvorac ima 2 sprata, potkrovlje, kao i podrumske prostorije ispod objekta čitavom površinom. Glavni ulaz se nalazi sa bočne strane gledano sa ulice, dok je u frontalnom delu dominatna letnja staklena bašta iz koje se ulazi u centralni hol sa galerijom, pune visine objekta. Osim centralnog hola, u prizemlju dvorca se nalazi još nekoliko manjih i većih prostorija, za prijem gostiju, svečana sala, toalet, kuhinja sa trpezarijom, a kasnije je u prednjem delu dograđena i mala pomoćna kuhinja. Na spratu se pored velike galerije nalazi i spavaća soba bračnog para Špicer, toalet, kao i više gostinskih soba i prostorija raznih namena. Na potkrovlju se nalazi sistem za grejanje i ostavinski prostor, dok se u ogromnim podrumskim prostorijama nalazio vinski podrum.Pored samog dvorca, Špicer je izgradio još jednu lepu zgradu koju je namenio svojim zaposlenima najvišeg ranga u cementari. U toj zgradi sa svojim porodicama su živeli glavni inženjeri, finansijski direktori, šefovi proizvodnje i drugih sektora. Danas u toj zgradi u prilično lošim uslovima žive stanari koji su se useljavali krajem prošlog veka. Zgrada je poprilično oronula, ali kako je i ona zajedno sa dvorcem stavljena pod zaštitu države, stanarima nije dozvoljeno da je renoviraju.
Porodična kuća, nacistički štab, biblioteka, dom kulture, rukometni klub, radio stanica, dom za invalide, diskoteka, restoran....
Nakon izgradnje, u dvorac se uselila porodica Špicer, i živela u njemu 40 godina, sve do početka II svetskog rata. U ovom periodu dvorac i porodicu Špicer su posećivali ondašnji najviđeniji i najimućni gosti, bilo je to mesto okupljanja buržoaske i političke elite. Neposredno pre početka rata, iz dvorca se iseljava porodica Špicer, a po nemačkoj okupaciji dvorac zauzima nemačka vojska i koristi ga kao komandni štab.
Nakon oslobođenja, komunistička vlast je nacionalizovala dvorac, i u njega je useljena gradska biblioteka, koja je u dvorcu radila do 1987. godine, nakon čega je objekat prenamenovan u Dom kulture. Tokom 90tih godina prošlog veka dvorac je još korišćen u kraćim periodima i kao sedište rukometnog kluba, radio stanica i dom za vojne invalide, nakon čega je privatizovan. Novi vlasnik je dvorac koristio najpre kao ekskluzivni restoran sa prenoćištem, a zatim i kao diskoteku i noćni klub.
Nakon propasti firme koja je upravljala dvorcem, posed opet prelazi u državnu svojinu i od tada počinje njegovo naglo propadanje.Tužna sudbina
Iako je od 1997. godine dvorac proglašen za spomenik kulture pod zaštitom države, upravo pod upravljanjem države počinje njegovo potpuno urušavanje. Nakon što je izgubio svaku namenu, opštinske vlasti u Beočinu su jedno vreme obezbeđivali dvorac čuvarom, pa je koliko toliko održavano njegovo stanje. Međutim, verovatno zbog smanjivanja troškova u opštinskom budžetu (za platu jednog ili dva čuvara), ukinuto je obezbeđivanje objekata, te je dvorac prepušten na milost i nemilost. Kao posledica je usledilo masovno pustošenje dvorca, vrlo brzo je pokraden kompletan inventar, skidane su sanitarije, električne i vodovodne instalacije, ukrasi, česme, keramika, oluci, ograde, prozori, vrata, pa čak i delovi zidova. Sva stakla koja nisu odneta su polupana, zidovi išarani grafitima a pod vremenskim uticajima je propao i krov, nakon čega je unutrašnjost dvorca još više i brže propadala. Prostorije dvorca ubrzo postaju i sklonište za narkomane i beskućnike. Sve prostorije su ispunjene šutom, otpalim delovima zidova, na podovima je velika količina smeća, starih ćebadi, krpa, odeće i obuće, pa čak i iskorišćenih igli i špriceva.
Tokom svih ovih godina, rađeno je samo nekoliko malih popravki na objektu, pa je tako recimo originalni krov zamenjen jeftinim pokrovnim materijalima, kako unutrašnjost ne bi bila u potpunosti izložena padavinama.Inspiracija
Veličanstvenost i lepota ovog dvorca je godinama služila kao svojevrsna umetnička inspiracija. Filmske kuće ga koriste kao lokacije za snimanje filmova, ne samo domaćih, nego i stranih filmova, među kojima su i neki holivudski hitovi. Tako su u ovom zdanju snimani kadrovi za mnoge poznate filmove: Wariors (Clint Eastwood), The Brothers Bloom (Rachel Weisz, Adrien Body), Crna mačka beli mačor (Srđan Todorović, Branka Katić), Uzavreli grad (Bata Živojinović, Milena Dravić), Sveti pesak (Miroslav Antić), Rani radovi (Bogdan Tirnanić, Marko Nikolić), Doručak sa đavolom (Bata Živojinović, Mira Stupica, Gidra), Dečak i violina (Nebojša Bakočević). Za potrebe scenografije ovih filmova, dvorac se privremeno osvežavao i ulepšavao.
Naš poznati pesnik Mika Antić je ovde nalazio inspiraciju, pa je deo dvorca koristio i kao slikarski atelje.Legende o dvorcu
Kako to uglavnom biva sa dvorcima i zamkovima, i za Špicerov dvorac se tokom više od 120 godina postojanja vezalo više legendi i zanimljivih priča. Jedna od njih je i da se ćerka Špicera zaljubila u dvorskog konjušara, a kako je to bila zabranjena ljubav od strane roditelja zbog klasnih razlika, legenda kaže da se ona ubila zbog te neostvarene i nesrećne ljubavi...
Neistraženo
Podrum ovog zdanja posebno ostavlja jak utisak kod posetioca. Iskopan ispod cele površine zdanja, a možda i više, sa beskrajnim tunelima koji vode iz jednog u drugi, ovaj prostor je ispunjen nekom posebnom mističnošću. U jednom od uskih hodnika sa desne strane se nalaze otvori-rupe u zidu veličine par kvadrata, koje deluju kao srednjevekovne memljive ćelije za osuđenike koje čekaju izvršenje kazne. Dok je dvorac korišćen kao diskoteka, te prostorije su služile kao separei za goste. Na kraju ovog hodnika, postoji i nekakav otvor u podu koji deluje kao da se ispod nalazi još neki nivo...